Najranije sorte mandarina – osnovna obilježja i glavne karakteristike plodova

Edukacija kupaca, kao jedna od bitnih odrednica modernog društva, kod nas je na vrlo niskim granama pa se važne informacije o proizvodima češće dobivaju iz alternativnih izvora i po principu “od usta do usta” nego bilo kakvim organiziranim i sustavnim pristupom za što najveću krivnju snose sami proizvođači koji su slabo organizirani i ne posvećuju odgovarajuću pozornost tako važnoj stavki njihovog proizvodno – prodajnog procesa. Doba u kojem živimo nudi nam dostupnost svakojakog voća i povrća u svako doba godine, pa je najnormalnija stvar kupiti limun ili naranču tijekom cijele godine bez da si postavimo pitanje odakle je taj citrusni plod, kada je ubran, čime je tretiran i koja je njegova nutritivna vrijednost.

Da smo u mogućnosti, svi bi, primjerice, vrlo rado ubrali limun iz vlastitog vrta i napravili osvježavajuću limunadu, kolač i sl., no kako živimo na jedan potpuno drugačiji način u kojem takvo što naprosto nije moguće, moramo se zadovoljiti nabavkom limuna iz druge, treće ili pete ruke, katkad s poznatim, a češće s nepoznatim putem “od grane do stola”. Živimo li u skladu s prirodom, ili nam je to bar namjera, prihvatit ćemo prirodnu činjenicu da za svako voće i povrće postoji sezona i da je svaki uzgoj izvan sezone zapravo prkošenje prirodi i nepridržavanje njenih zakonitosti. Tako ćemo limun, naranču, mandarinu i dr. tražiti unutar sezone i nastojati maksimalno iskoristiti prirodno obilje boja i vitamina koje nam daju, dok ćemo se izvan sezone citrusa zadovoljiti nekim drugim izvorima nutritivnih elemenata koje nam priroda tada podari.

Što se tiče citrusnog voća itekako je važno za istaknuti da ono nije samo slatko voće, ono je i slatko, ali je isto tako i djelomice kiselo, odnosno sastav mandarine (i drugih agruma) je uvijek odnos fruktozih šećera i voćnih kiselina – sorte ranijeg dozrijevanja imat će taj odnos manje izražen u korist fruktoznih šećera (minimalno 7:1), dok će ga kasnije sorte imati izraženijeg. Tako se, primjerice, kod kasnih sorti koje sazrijevaju u 11. mjesecu udio voćnih kiselina gotovo neće ni osjećati, a slatkoća fruktoznih šećera će davat dominantan okus. Rane sorte mandarina, same po sebi, sadržavaju manje količine fruktoznog šećera nego one kasnije sorte zbog kraćeg perioda u kojem plod dozrijeva i manje količine sunca koje prima (razlike u dozrijevanju između najranijih i najkasnijih sorti mogu biti i do 65 dana).

Kupci koji žele kupiti najranije sorte mandarina koje se pojave na tržištu trebali bi voditi računa o dvije osnovne stvari. Te prve mandarine sigurno neće biti slatke kao one koje dozrijevaju kasnije te će biti blago kiselkaste Ukoliko su prve mandarine u potpunosti žute (ne narančaste!), u pravilu se radi o plodovima koji su umjetno požućeni i vjerojatnost da će one biti slatke i ukusne puno je manja nego kod mandarina koje su tek polovično žute i dijelom zelenkaste, ali su zato sigurno slađe.

I na kraju odgovor na još jedno potencijalno pitanje kupaca. Zašto se onda najranije sorte mandarina ne beru potpuno narančaste kako bi ujedno bile i slađe? Ukoliko bi se plodu rane sorte dopustilo da u potpunosti promjeni boju u narančastu došlo bi do potpune promjene strukture ploda u kojoj bi se plod odvojio od kore, a između bi se stvorila bijela celulozna pulpa, što bi se na vanjskom izgledu očitovalo kao napuhnuti plod, koji bi vanjskim izgledom bio neugledan, a okusom neukusan, lagano zanoseći na trulež. Iz tog razloga se najranije sorte beru dok plod nije još u potpunosti narančast.