Skip to main content
| | STIPE VULETIĆ

Agrumi i ekstremna zima

Govoreći o mandarinama i ostalim citrusima često se baziramo samo na plodovima istih odnosno krajnjem ishodu cijele citrusne priče. No, jasno je samo po sebi, da je citrusni plod u svom punom sjaju tek biser za koji je trebalo uložiti puno truda i ljubavi, znanja i vremena.
Kako su citrusi stigli u Neretvu i cjelokupnu njihovu povijest znamo iz prethodnih postova, ali zašto baš citrusi u Neretvi i kako su se oni aklimatizirali na ovom području? U ovom postu pokušat ćemo dati neke konkretne odgovore. Ovogodišnja izrazito hladna zima (2017.) samo je povod da se podsjetimo osnovnih uvjeta potrebnih za rast agruma. Klima je svakako jedan od faktora koja najviše limitira rasprostranjenost agruma. Klima obuhvaća brojne klimatske elemente i modifikatore, a za agrume najvažniji je temperatura, odnosno njene ekstremne vrijednosti. S obzirom da se radi o Dolini Neretve koja se nalazi izvan suptropskog pojasa koji je izvorišno stanište agruma, zanimaju nas ekstremno niske temperature.
Kada spominjemo klimu, jedna od glavnih odrednica klime je udaljenost od ekvatora, tj.geografska širina. Važno je za naglasiti kako se najveći dio svjetskog uzgoja agruma nalazi između 40° južne i i 40° sjeverne geografske širine, dok se izvan toga pojasa nalaze samo tri lokacije (Crnomorsko gruzijsko primorje, istočna obala Korzike i Dolina Neretve) od kojih je Dolina Neretve najsjevernija smješetena točno na 43.paraleli sjeverno od ekvatora. Prednosti ovakvog uzgoja su malobrojne, ali prije svega je to smanjen broj insekata i ostalih nametnika u odnosu na područja koja su toplija i bliža ekvatoru zbog čega je uporaba insekticida svedena na minimum u usporedbi s drugim lokacijama uzgoja (primjerice Izrael i uzgoj Jaffa naranči koji je ovisan o tretiranju insekticidima).
Zanimljiv je podatak da se u Dolini Neretve insekticidi nisu uopće koristili do sredine 1980-ih godina jer za njima jednostavno nije bilo potrebe. Sadnjom značajnijih površina agruma dolazi do stvaranja monokulture na istom prostoru koja za sobom vuče pojavu većeg broja nametnika. Nedostatci sjevernijeg položaja agruma su jednostavni za uočiti. Niske temperature u zimskom periodu, kao i proljetni mrazovi glavni su neprijatelji kako podizanju nasada tako i njihovom životu i rastu uopće.
Limitirajući klimatski element je također i vjetar, posebice zimska bura, koja uz niske temperature ogoljuje lišće sa (zimzelenih) stabala agruma i time uništava osnovu za iduću berbu agruma, jer mladi list koji u proljeće izlista nije dovoljno snažan da bi hranio plod u toj sezoni, nego tek u narednoj. Upravo se takav scenarij dogodio ove zime (2017.) kada je orkanska bura uz izrazito niske temperature (-6 do -8°C) doslovno skinula lišće sa brojnih stabala agruma u Dolini Neretve. Posebice su stradali voćnjaci mandarina okrenuti buri, kao i mnogi nasadi osjetljivijih vrsta agruma poput limuna ili naranči.
Stručna istraživanja vršena krajem 1950 – ih i početkom 1960 – ih netom prije početaka podizanja prvih plantaža agruma pokazala su kako se u Dolini Neretve s obzirom na prosječna kretanja temperature, kao i njene ekstreme tijekom godine ne mogu podizati značajniji nasadi bilo kakvih agruma osim mandarina. Razlog tom je što mandarina u Neretvi ne raste na svojoj podlozi nego je cijepljena na podlogu Poncirus trifoliata koja je otporna na niske temperature. Poncirus je jedinstveni rod i vrsta – najotporniji agrum na hladnoću te podnosi do -25 °C, dok mandarina cijepljena na ovu podlogu podnosi temperature od -10°C do -12°C. Sam Poncirus trifoliate je malo listopadno trnovito drvo, prirodno stanište mu je sjeverna i srednja Kina, a plod mu je pun koštica i nije jestiv.
Izgleda da su kod zadnjeg velikog podizanja nasada agruma krajem 1990-ih i početkom 2000-ih godina poljoprivrednici u Dolini Neretve zaboravili na struku i znanost i njena dostignuća pa su danas svi oni koji su izašli iz monokulture mandarine i pokušali (na “vlastitu ruku”) posaditi limune ili naranče na većim površinama suočeni s velikim (često i nepopravljivim) štetama na tim nasadima nastalim uslijed jake zime i slabe otpornosti ovih agruma.
Ostaje nam tek priželjkivati “normalnije” odnosno manje ekstremne zime kako bi stabla agruma uredno davala svoje dragocjene plodove koje možemo s užitkom svježe konzumirati tijekom hladnih zimskih dana.